Ali iako su, za razliku drugih, profesionalnih aparata, ograničeni to me nije omelo da se potrudim i tražim dobre kadrove....ili bolje rečeno, oni su našle mene.

Negdje krenem šetat i nikako da dođem do cilja jer mi sa svake strane maše neki dobar kadar. I dok namjestiš kompoziciju slike i okineš.... Ovi što su išli sa mnom su šizili jer nikud ne stižemo...

 

Kad se razvio osjećaj za detalje i povećala frustracija zbog prašine koja se nakupljala u objektivu i na senzorima odlučio sam posegnuti dublje u džep i kupiti si bolji aparat. Canon eos 650D. Zaradih još jednu rupicu na opasaču ali sam bar zadovoljan jer sam dobio još jedan "ispušni ventil" da izbacim nagomilane negativnosti koje se znaju nakupit zbog ludog tempa koje ti ljudi znaju nametnit svojim suludim trčanjem uokolo i tako se zateći u začaranom krugu u kojem živiš da radiš a ne obratno...

 

Eto. Pogledajte slikice ako imate vremena. Komentirajte, pitajte,....